Izvještaj o statusu ispuštenih risova

Objavljeno - Feb 23, 2023


Karta teritorija risova ispuštenih u okviru projekta LIFE Lynx. Foto: Lan Hočevar i Maja Sever, LIFE Lynx

Risovi ispušteni u Dinarsko gorje

Do sada je 10 risova preseljeno u slovensko (5) i hrvatsko (5) Dinarsko gorje. Šest jedinki dovezeno je iz Rumunjske a četiri iz Slovačke. Šest risova (Goru, Catalin, Boris, Alojzije, Emil i Blisk) uspostavilo je svoje teritorije u Dinarskom gorju, dok je Lubomir još uvijek u procesu uspostavljanja teritorija. Izgubili smo signal s ogrlica Dorua, Pina i Maksa te ih nismo otkrili nijednom drugom metodom praćenja. Stoga pretpostavljamo da se ove tri jedinke nisu uspješno integrirale u dinarsko jugoistočno-alpsku populaciju.

 

Goru je bio prvi ris uhvaćen u Rumunjskoj u veljači 2019. godine. On je odrasli mužjak i trenutno se procjenjuje da ima oko 8 godina. Nakon prijevoza u Sloveniju, pušten je iz nastambe u Loškom Potoku 14. svibnja 2019. Svoj stalni teritorij uspostavio je na Maloj gori. Možemo potvrditi da je otac najmanje tri legla s lokalnom risovicom Tejom; jedno mladunče risa (nazvan Mala) 2019., troje 2020. (jedan od njih je mužjak Niko s ogrlicom) i troje (dvije ženke s ogrlicom; Neža i Valentina) 2021. Svake godine imao je izlete u sezoni parenja, ali za sada ne možemo potvrditi jesu li rezultirali potomstvom. U posljednjoj godini praćenja GPS ogrlicom, vidjeli smo da je Goru proširio svoj teritorij na sjeverni dio Kočevskog Roga i sada se prostire na oko 215 km2. U ljeto 2022. njegova je ogrlica otpala što znači da je njegovom uspješnom GPS praćenju došao kraj. U okviru nacionalnog praćenja risa fotozamkama, Goru se redovito biljež, a zadnji put je snimljen u siječnju 2023. godine.

 

Katalin je uhvaćen u Rumunjskoj u siječnju 2020. godine i ispušten je iz nastambe na području Snežnika u Sloveniji 31. ožujka 2020. godine. Trenutačno se procjenjuje da ima 6-7 godina. Nakon ispuštanja uspostavio je teritorij na području Menišije, Logaške visoravni, Rakitne i Mokrca. Sa zapadne strane njegov je teritorij ograničen autocestom Ljubljana-Koper koju do sada nije pokušao prijeći. Veličina njegovog teritorija je trenutno 348 km2 i tu smo zabilježili prisutnost dviju ženki. Iako je jedna od lokalnih ženki risa opažena s mladuncima 2021. i 2022. godine, genetskim analizama još nismo  potvrdiliočinstvo. Međutim, mladunci su imali isti uzorak krzna kao Katalin, koji je rijedak u Sloveniji i stoga je vrlo vjerojatno da je upravo on otac. Svake sezone parenja odlazi izvan svog teritorija, ali nemamo podataka o potencijalnim parenjima.

 

Mužjak Boris je ris star 4-5 godina koji je uhvaćen u Rumunjskoj u siječnju 2020. godine. Premješten je u nastambu Loški Potok gdje je i ispušten 28. svibnja 2020. godine. Ubrzo nakon puštanja otišao je u Hrvatsku i uspostavio svoj teritorij (veličine oko 417 km2) na području Ogulina i Male Kapele, gdje je prisutan od 14. listopada 2020. Njegova ogrlica prestala je slati GPS lokaciju 25. ožujka 2021., ali je VHF sustav ogrlice i dalje radio te smo ga povremeno koristili za lociranje. U travnju 2022. ovratnik je otpao i uspjeli smo ga pronaći. Tijekom sezone 2021. – 2022. snimljen je fotozamkama 6 puta i izgleda da je u dobrom stanju.

 

Ris Maks premješten je iz Slovačke u Sloveniju u ljeto 2020. gdje je pušten iz nastambe na visoravni Snežnik 23. lipnja 2020. godine. Poznat je po svom putovanju od slovenskih Dinarida do Alpa i natrag. U potrazi za teritorijem stigao je do austrijske granice kod Karavanki u prosincu 2020. Kasnije se vratio na jug do Menišije gdje je ostao još tri mjeseca, preklapajući se s Katalinom prije nego što se preselio Hrušicu i Trnovskom gozdu. Signal s njegove ogrlice izgubljen je krajem rujna 2021. na području Trnovske šume. Pokušali smo ga locirati pomoću VHF telemetrije, ali nismo uspjeli.

 

Mužjak risa Alojzije uhvaćen je u Rumunjskoj 20. siječnja 2020. i trenutno se procjenjuje da ima 6-7 godina. Pušten je u Nacionalni park Paklenica 13. ožujka 2020. godine. Svoj teritorij uspostavio je oko Svetog Roka na južnom Velebitu gdje boravi od svibnja 2020. Alojzijevo područje je oko 441 km2. Kontinuirano smo snimali dvije ženke s kamerama unutar njegovog područja a neke od njih imale su i mladunce. Nažalost,nijedan od neinvazivnih uzoraka prikupljenih od mladunaca mačića nije mogao biti genotipiziran, pa nismo mogli potvrditi je li im Alojzije otac. Područje na kojem se nalazi ima vrlo malo snijega te je prikupljanje uzoraka za DNK analizu vrlo zahtjevno. Alojzije je redovito fotografiran na fotozamkama, u sezoni 2021. – 2022. snimljen je osam puta.

 

Emil je 5-godišnji mužjak koji je uhvaćen u Slovačkoj u veljači 2021. godine i prebačen u Hrvatsku gdje je pušten 14.5.2021. u blizini sela Krasno. Nakon istraživanja sjevernog i srednjeg Velebita, krenuo je prema jugu i utvrdio svoj teritorij na granici srednjeg i južnog Velebita. Njegov teren iznosi oko 248 km2. Do sada nije zabilježena reprodukcija unutar njegovog teritorija pa planiramo uložiti više truda u praćenje tragova u snijegu tijekom nadolazeće zimske sezone te proširiti lokacije za fotozamke.

 

Blisk je pušten u travnju 2021. iz iste nastambe na Snežniku kao Katalin i Maks. Prvo je krenuo na jug u potrazi za teritorijem, ali je ubrzo skrenuo na sjever i pronašao pogodno područje sjeverno od Javornika. Prije njegovog ispuštanja na tom je području fotozamkama snimljena ženka risa koja je tu još uvijek prisutna. Nadamo se da ćemo otkriti njihovo prvo leglo kroz ovu godinu.

 

 

Ris Lubomir pušten je u lipnju 2022. u lovištu Ramino korito u Hrvatskoj, kojim gospodari Zaklada Rewilding Velebit. Prvi skup podataka dobiven s telemetrijske ogrlice pokazuje da je Lubomir boravio u blizini mjesta ispuštanja prvih 10 dana. U sljedeća dva mjeseca napravio je krug oko srednjeg i južnog Velebita (poput risa Alojzija, ali u suprotnom smjeru) i vratio se blizu mjesta ispuštanja. Zadržao se na području lovišta Visočica gdje je, izgleda, uspostavio teritorij. Njegov teritorij proteže se južno prema rubu teritorija risa Alojzija. S obzirom na to da je ispušten i uspostavio teritorij nakon sezone parenja, ne očekujemo da je iste sezone došlo i do reprodukcije.

 

 

Risovi pušteni u slovenske Alpe

Pet translokacija provedeno je u slovenskim Julijskim Alpama, gdje su dva mužjaka (Zois i Tris) i tri ženke (Julija, Lenka i Aida) ispušteni u šume Pokljuke i Jelovice. Tri jedinke su prebačene iz Rumunjske a dvije iz Slovačke. Svih pet risova ostalo je u području ispuštanja i očito su uspostavili svoje teritorije.

 

Odrasli ris mužjak Tris pušten je na područje Triglavskog nacionalnog parka 28. travnja 2021.. Procijenjeno je da je u trenutku translokacije imao 6 godina i težio 27 kg. Ubrzo nakon ispuštanja uspostavio je svoj teritorij na području Pokljuke na površini oko 188 km2. Tris se kretao po planinama, čak i na 2400 metara nadmorske visine. Nažalost, njegova je ogrlica prestala slati podatke 16. prosinca 2021. nakon čega nismo bili u mogućnosti pratiti njegovo kretanje pomoću GPS telemetrije. Međutim, Tris se redovito bilježi fotozamkama što potvrđuje da još uvijek aktivno prolazi svojim teritorijem. U 2022. godini pario se s lokalnom ženkom Julijom, koja je nakon toga zabilježena s tri mladunca. Hvatanje jednog od njih i postavljanje telemetrijske ogrlice omogućilo nam je da genetski potvrdimo da je Tris njegov otac.

 

Lenka je odrasla ženka risa koja je uhvaćena u Slovačkoj i zajedno s Trisom i Julijom puštena na Pokljuku (Slovenija). Nakon ispuštanja ostala je na Pokljuki gdje je uspostavila svoj teritorij. Teritorij dijeli s preseljenim mužjakom Trisom i, barem u početku s preseljenom ženkom Julijom što nije baš uobičajeno u teritorijalnom ponašanju risa. Na jednom od Julijinih ulova, Lenka je snimljena kako sakuplja ostatke. Nažalost, njezina je ogrlica prestala slati podatke 12. prosinca 2021., što nas je spriječilo da je dalje pratimo telemetrijom. Nakon kvara ogrlice, Lenka se bilježi fotozamkama na južnoj strani Triglavskog nacionalnog parka, za sada bez mladunaca.

 

Odrasla ženka risa Julija uhvaćena je u Slovačkoj i puštena na Pokljuku (Slovenija), zajedno s Trisom i Lenkom 28. travnja 2021. godinea u trenutku translokacije bila je skotna. Ubrzo nakon ispuštanja primjetili smo u njenom ponašanju da traži brlog, međutim, nismo otkrili niti jedno mladunče nakon što se počela odmicati od mjesta brloženja. Julija je utvrdila svoj teritorij na Pokljuki i Mežakli, sjevernom dijelu nacionalnog parka Triglav. Veći dio svog teritorija koji iznosi oko 134km2 dijeli s mužjakom Trisom. U sezoni parenja 2022. parili su se, međutim, u tom razdoblju posjetio ju je i ris Zois tijekom svog izleta. U svibnju 2022. okotila je tri mladunca koji su još uvijek bili živi u siječnju 2023. godine. Jedno od mladunaca nazvano Meri, uhvaćeno je i opremljeno telemetrijskom ogrlicom izvan Julijinog teritorija. Nakon hvatanja, mladunče se nije vratilo Juliji i u procesu je osamostaljenja.

 

Zois je odrasli mužjak koji je uhvaćen u Rumunjskoj i prevezen u Sloveniju u nastambu Jelovica gdje je pušten 26. travnja 2021. godine. Nakon puštanja ostao je na području Jelovice gdje je uspostavio svoj teritorij I ubrzo nakon puštanja na slobodu, pario se s ispuštenom ženkom Aidom koja je kasnije okotila tri mladunca. U sezoni parenja 2022. godine ponovno se pario sa ženkom Aidom a potom je otišao na izlet na Pokljuku gdje je ostao tjedan dana prije nego što se vratio u svoj dom na Jelovici. Zoisova ogrlica prestala je slati podatke 28. travnja 2022., godinu dana prije planiranog prestanka rada ogrlice. Od tada ga više nismo identificirali na fotozamkama ili tijekom praćenja tragova u snijegu. Zois je pridonio razvoju populacije s dvije uspješne reprodukcije s Aidom, no njegov trenutni status ostaje nejasan.

 

Risovica Aida uhvaćena je u Rumunjskoj i bila je prva ženka risa uhvaćena u sklopu projekta LIFE Lynx. Procijenjeno je da je u trenutku hvatanja imala dvije godine i težinu od 16 kg. Nakon preseljenja u Sloveniju puštena je istovremeno s mužjakom Zoisom 26. travnja 2021. Kao i Zois, ostala je na području gdje je uspostavila svoj teritorij koji mjeri oko 208 km2. Do kraja 2022. godine imala je dva legla, oba s risom Zoisom. U jesen 2022. godine njezina je ogrlica zamijenjena novom, no ubrzo nakon toga prestala je raditi pa ćemo se osloniti na druge metode praćenja za daljnju procjenu njezina doprinosa razvoju alpske populacije.