Biologija

Morfološke karakteristike risa (Lynx lynx)

TIJELO: mačkoliko, 80 – 130 cm dužine

EKSTREMITETI: duge noge, stražnje značajno duže od prednjih

REP: kratak, 10 – 30 cm, na vrhu prekriven crnom dlakom

TJELESNA TEŽINA: ženke 17.9 ±3.0 kg, mužjaci 21.5 ± 3.3 kg

LUBANJA: kratka, mačkolika

ZUBNA FORMULA: I 3/3, C 1/1, P 2/2, M 1/1 = 28 zubi

KRZNO: tijelo je pokriveno gustim crvenkastosivim krznom na kojem se nalaze karakteristične pjege koje se razlikuju od jedinke do jedinke, s unutrašnje strane bedara I po trbuhu izražena žuto-bijela nijansa dlake, a na vrhu šiljastih ušiju raste pramen crnih dlaka

OSJETILA: izrazito dobar vid, posebice noću; osjet mirisa dobar ali ne jednako dobar onom u pasa; odličan sluh za široki spektar frekvencija.

Figure: Igor Pičulin

Figure: Igor Pičulin

Crtež: Igor Pičulin

Foto: Miha Krofel

Stanište

Euroazijski ris (Lynx lynx) je vrsta sa širokom ekološkom valencijom te mu se prehrambeni spektar kreće od glodavaca preko zečeva do parnoprstaša, što risu omogućava naseljavanje svih šumskih, pa i neka ne šumska staništa. Risu je za opstanak neophodno prostrano i mirno stanište, koje mu pruža zaklon i hranu. Vegetacijski pokrov za risa je značajan jedino kao mjera u kojoj podržava životne potrebe populacije plijena. Bitna značajka staništa risa je raspoloživost plijena te su u Hrvatskoj srna i jelen najvažnije vrste.

Risovi su najaktivniji u jutarnjim i večernjim satima dok se tijekom dana i noći uglavnom odmaraju. Ris ima dobar dnevni vid, još izraženiji noćni, dobar njuh, te izrazito dobar sluh s vrlo širokim rasponom frekvencija. Noću ris odabire otvorena staništa, kao što su livade povezane s velikom prisutnošću parnoprstaša u to vrijeme. Nasuprot tome, tijekom dana, ris će odabrati staništa koja nude gusti pokrov i nepravilan teren daleko od ljudske infrastrukture.

Uz veću gustoću ljudske naseljenosti, povećana je vjerojatnost uznemiravanja risa od strane čovjeka. Važan ograničavajući faktor je prometna infrastruktura koja fragmentira risu pogodno stanište. Fragmentacija je također uzrokovana većim područjima neadekvatnog prostora, kao što su urbana područja i prirodne barijere, poput velikih rijeka i visokih planinskih grebena.

Foto: Miha Krofel

Teritorijalnost

Risovi, s izuzetkom ženki s jednogodišnjim mladuncima, žive samostalno unutar određenog prostora, a u kontakt s drugim jedinkama svoje vrste dolaze jedino u vrijeme parenja. Mužjaci ne sudjeluju u skrbi za mladunce, te se tijekom sezone parenja međusobno natječu za ženke. Zato se njihovi životni prostori preklapaju s životnim prostorima ženki, te iz njih pokušavaju izgurati ostale mužjake.

Veličina životnog prostora euroazijskog risa je promjenjiva, u prosjeku veća kod mužjaka nego ženki, te u Europi raste prema sjeveru areala. Osim spola, na veličinu životnog prostora utječe i dostupnost plijena.

U Europi, veličina životnog prostora mužjaka iznosi 264 ± 23 km2, dok je kod ženki 168 ± 64 km2.

Ključni faktor za prostornu distribuciju je kemijska komunikacija putem urina i mirisnih tragova ostavljenih trljanjem o predmete u prirodi. Takozvana markirališta mogu poslužiti kao ‘kemijske oglasne ploče’, gdje ris oglašava svoju prisutnost i dobiva informacije o prisutnosti drugih životinja na određenom području. U dinarskim planinama, primijećeno je da ris koristi šumske ceste kao markirališta. Aktivnost markiranja teritorija najviša je tijekom sezone parenja, a najniža u vrijeme kada ženke dobiju mlade te u fazi laktacije. Oba spola markiraju teritorij, ali mužjaci češće obilaze markirališta, nego što je to u slučaju ženki.

Foto: Miha Krofel

Prehrana

PRIMARNI PLIJEN

Glavna hrana risa su parnoprstaši – srne, jeleni, divokoze, jelen lopatar i muflon. Manji plijen lovi samo ako većeg nema dovoljno, no moguće je da je manji plijen važan za mlade risove tijekom osamostaljivanja. Smatra se da su puhovi vrlo važan izvor hrane u godinama njihovog obilja. Izbor plijena u velikoj mjeri ovisi i o brojnosti pojedinih vrsta. Ris lovi sve kategorije malih papkara, dok kod jelena bira mlađe, manje i/ili oslabljene životinje, prije svega košute i telad.

METODA LOVA

Ris lovi sam, a važan element uspješnog lova je iznenađenje te plijen napada iz zasjede. Za uspješan lov ris se mora plijenu približiti na nekoliko metara jer plijen ne naganja, te ako napad ne uspije u 20 – 50 metara, odustane.

Svoj plijen, ris će usmrtiti ugrizom u vrat s donje (pritisak na dušnik) ili s gornje strane (lom kralježnice). Nakon što zaskoči plijen, jakim ugrizom u području vrata, ris čeka da životinja iskrvari ili se uguši. Hranjenje počinje s najkvalitetnijim dijelovima i to mesom s buta plijena, a zatim plećke i ostalih dijelova tijela.

PREHRANJIVANJE

Vrijeme prehranjivanja s jednim plijenom logaritamski raste s masom plijena, a također ovisi i o broju jedinki (majka s mladuncima ili jedna životinja), starosti i veličini risa. Pri tome ris često plijen sakrije zemljom i lišćem te se sljedećih nekoliko dana vraća na plijen (osobito mužjaci). Ovisno o veličini plijena koji ulove vraćaju se na isti plijen sve dok ga ne pojedu, a to može biti i do 7 dana.

ISKORIŠTENOST PLIJENA

U Hrvatskoj i Sloveniji je na osnovi 37 pretraženih želudaca zaključeno da 80% želučanog sadržaja čine srne i jeleni te je to bila gotovo jedina u hrana odraslih mužjaka, dok su ostaci još 8 životinjskih vrsta nađeni samo kod ženki i neodraslih jedinki. Risovi u prosjeku na dan pojedu 1-2,5 kg plijena i to mišićno tkivo, mast, te sve unutarnje organe osim probavne cijevi.

Foto: Miha Krofel

Značajke populacije

Spolna struktura stabilnih populacija risa pokazuje uravnotežen omjer mužjaka i ženki. Veći udio mužjaka (64% u Finskoj) pronađen je u područjima širenja populacije ili povećanja brojnosti. Kao uzrok tome smatra se veća stopa disperzije mužjaka.

Pretpostavlja se da podaci o odstrelu ozbiljno podcjenjuju udio mladunčadi u populaciji jer su izloženi drugim uzrocima smrtnosti, poput bolesti, grabežljivaca i nepovoljnih čimbenika okoliša. Odstrel obično postaje uzrok smrtnosti tek u drugoj polovici prve godine života.

Na temelju podataka o praćenju risa iz Poljske, istraživači su procijenili da se tijekom zime populacija sastoji od 24-34% odraslih mužjaka, 19-23% odraslih reproduktivnih ženki, 11-26% mladih životinja i nereproduktivnih ženki te 20-45 % mladunaca.

Mužjaci risa u Europi dosegnu spolnu zrelost u starosti od 33 mjeseca. Histološke analize testisa populacije norveškog risa pokazuju da približno 50% mužjaka dostigne spolnu zrelost do 21. mjeseca. Ženke u zatočeništvu također postižu spolnu zrelost u 21 mjesecu. Sličan je rezultat dobiven u Norveškoj kroz analizu ovulacije ili prisutnosti korpusa luteuma, gdje je nakon približno 21. mjeseca većina ženki postala spolno zrela. Međutim, otprilike polovica promatranih ženki spolnu zrelost je dostigla u dobi od 7,5 do 11,5 mjeseci. U Skandinavskim zemljama od 17 jednogodišnjih ženki uključenih u studiju niti jedna nije imala leglo.

Veličina risjeg legla iznosi 1-4 mačića. U Norveškoj su u prosjeku pronašli 2,5 zametaka po skotnoj ženki (SD ± 0,52). Kaczensky je izvijestio 2.1 (± 0,9) mačića po leglu, u intervalima od 1 do 4.

Reproduktivni uspjeh populacije risa prije svega ovisi o uvjetima hranjenja u okolišu, obično gustoći srna. Kada dođu do seksualne zrelosti, ženke risa se pare do visoke dobi od 12-13 godina. U radiotelemetrijskoj studiji u Skandinaviji otkrili su da je 55% dvogodišnjih ženki i 72% starijih ženki imalo mladunce.

Preživljavanje odraslih jedinki ima najvažniji utjecaj na populacijsku dinamiku risa. Drugi najvažniji parametar je opstanak mladunaca do njihove prve godine života.

Smrtnost odraslog risa iznosi između 19% – 29%. I u Poljskoj i Švicarskoj, 63% do 75% poznate smrtnosti pripisuje se ilegalnom lovu. Dodatni faktor ljudski uzrokovane smrtnosti, tipičan za okruženje kojim dominira čovjek, jest stradanje risa od motornih vozila.

Procjene gustoće populacije risa u različitim dijelovima Europe kreću se od 1 do 6 životinja na 100 km2. Gustoća mačića procijenjena je između 0,6 i 2,3 životinja na 100 km2, a rezultirajuća ukupna gustoća od 4 do 5 životinja na 100 km2.