Podrijetlo risa

Foto: Miha Krofel

Sistematika

Rod ris (Lynx), koji obuhvaća četiri vrste, po sistematici spada u razred sisavaca (Mammalia), red zvijeri (Carnivora), porodicu mačaka (Felidae) te potporodicu pravih mačaka (Felinae).

Danas dva pripadnika roda ris žive u Sjevernoj Americi –  kanadski (Lynx canadensis, Kerr 1792) i crveni ris (Lynx rufus, Schreber 1777), te dva u Europi –  iberijski (Lynx pardinus, Temminck 1872) i euroazijski ris (Lynx lynx, Linnaeus 1758) (Slika 1.). Euroazijski ris prisutan je u središnjoj Aziji i Rusiji, dok u Europi nastanjuje područje Fenoskandinavije, Baltika i Karpata, te postoji nekoliko izoliranih populacija u zapadnoj i jugozapadnoj Europi. Euroazijski ris je jedina vrsta koja obitava u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji I Rumunjskoj.

Oko klasifikacije Euroazijskog risa u podvrste još uvijek se vode rasprave. Ris reintroduciran u Sloveniju potječe s Karpata te prema mnogim autorima se smatra podvrstom Lynx lynx lynx ili Lynx lynx carpathicus.

Rasprostranjenost

Prvi poznati predstavnici porodice mačaka, kao i svih zvijeri, potječu od izumrle skupine Miacoidea. Najstariji poznati nalaz, star otprilike 4 milijuna godina, pronađen je u Africi. Zajednički predak iz kojeg su se razvile današnje vrste risova je vrsta Lynx issiodorensis koji je bio rasprostranjen širokim područjem sjeverne polutke. Tijekom starijeg Pleistocena je zbog velike geografske raširenosti Lynx issiodorensis-a došlo do postupne specijacije, te se iz te vrste u Sjevernoj Americi razvio do danas preživjeli crveni ris (Lynx rufus) i izumrla vrsta Lynx issiodorensi kurteni. U Europi se preko nekoliko izumrlih vrsta razvio iberijski ris (Lynx pardinus), dok se u Aziji razvio euroazijski ris (Lynx lynx) . Tijekom mlađeg Pleistocena se euroazijski ris proširio u Europu gdje je na većini područja, osim na  Pirinejskom poluotoku, istisnuo iberijskog risa. Današnja distribucija risa u Europi je, osim utjecaja čovjeka, rezultat događaja koji potječu iz starijeg Pleistocena. Euroazijski ris se tijekom mlađeg Pleistocena proširio i u Sjevernu Ameriku, gdje se iz njega razvio kanadski ris (Lynx canadensis).

Foto: Miha Krofel

Pri kraju würmskog smrzavanja klima je bila sve oštrija, do vrhunca smrzavanja došlo je pred oko 20000 godina i tada je veći dio Europe bio prekriven ledenim naslagama, tundrom i stepom. Šume su opstale na području Pirinejskog, Apeninskog i Balkanskog poluotoka, te u Karpatima (ZAGWIJN, 1992.), područjima koja se danas smatraju glacijalnim utočištima. Nakon vrhunca würmskog smrzavanja došlo je do zatopljenja i šumske površine su se počele širiti, te se time širio i areal risa.

Glavnu ulogu u evoluciji risa imala je dostupnost plijena i utjecaj suparnika. Većina vrsta risa, s iznimkom Euroazijskog, prilagodili su predatorstvo na zečeve (Leporidae), što je rezultiralo postepenim smanjivanjem tjelesne mase. Navedeno im je omogućilo preživljavanje u potdručjima s niskom gustoćom papkara te izbjegavanje sukoba s većim predatorima.