Računalne simulacije su vrlo koristan i široko korišten alat u konzervacijskoj biologiji jer mogu pružiti važne smjernice za donošenje odluka u upravljanju predmetnom populacijom. Zbog toga je LIFE Lynx tim razvio model koji predviđa održivost populacije risa u Dinarskom gorju i jugoistočnim Alpama pod različitim scenarijima upravljanja. Naglasak modela je na genetici, budući da je niska genska raznolikost glavna prijetnja opstanku populacije dinarskog risa, koja zbog malog broja osnivačkih jedinki i dugotrajne izolacije pati od visokog stupnja parenja u srodstvu i gubitka genetske raznolikosti.
Translokacije provedene unutar LIFE Lynx projekta imaju veliki utjecaj na genetske parameter modela i čini se da znatno povećavaju vjerojatnost preživljavanja populacije na još najmanje 55 godina. Međutim, u nedostatku povezanosti s drugim populacijama, ključno je kontinuirano genetsko upravljanje. Na temelju rezultata modeliranja, predložili smo šest mogućih održivih strategija koje variraju u intervalima između novih translokacija od 3 do 25 godina. Sve ove strategije imaju različite prednosti i nedostatke s ekološkog, genetskog i upravljačkog stajališta te njihove isplativosti.
Općenito, intervali od 10 do 20 godina između translokacija 5-10 jedinki pokazuju bolje rezultate od kraćih ili dužih intervala, te nam takav vremenski raspon omogućuje pratiti promjenu unutar populacije u koju su translocirane nove jedinke. Kratki intervali (3-5 godina) pak omogućuju smanjivanje fluktuacije koeficijenta parenja u srodstvu, a redovite translokacije 1-3 životinje u još kraćim intervalima imaju organizacijsku prednost.
Naglašavamo da bi sve buduće radnje trebale biti popraćene kontinuiranim praćenjem genetskog i demografskog statusa, što bi omogućilo modificiranje modela i njegovo približavanje stvarnoj situaciji, pridonoseći dugoročnom opstanku dinarske i jugoistočno alpske populacije risa.