U sklopu LIFE Lynx projekta smo do sada ispustili četiri životinje u hrvatski dio dinarskog gorja: risove Doru, Alojzije, Pino i Emil. Prema podatcima s telemetrijskih ogrlica, samo za dva risa možemo reći da su uspješno integrirana u populaciju. Ris Alojzije je nastanio područje južnog Velebita gdje se kontinuirano zadržava od svibnja 2020. godine, dok je ris Emil, ispušten u svibnju 2021. godine, još uvijek u potrazi za teritorijem na području sjevernog Velebita. Doru je nakon ispuštanja 2019. prešao u Sloveniju te tamo uspostavio teritorij. No nakon pola godine njegova ogrlica prestaje slati podatke, a od tada nije zabilježen na fotozamkama i drugi ris je zauzeo njegov teritorij što upućuje da najvjerojatnije više nije živ. Ogrlica risa Pina nažalost nije poslala niti jednu lokaciju nakon ispuštanja na sjevernom Velebitu 2020. godine, nikada nije zabilježen na fotozamkama i njegova sudbina je nepoznata. Osim risova ispuštenih u Hrvatskoj, imamo još jednog novog stanovnika pristiglog u sklopu LIFE Lynx projekta – risa Borisa. Boris je ispušten u svibnju 2020. godine u Sloveniji te je ubrzo prešao granicu s Hrvatskom. U listopadu 2020. godine, uspostavio je stalan teritorij na području Male Kapele gdje boravi do danas. Borisova ogrlica je u ožujku ove godine prestala slati GPS pozicije, no još radi VHF sustav ogrlice pomoću kojeg ga možemo locirati. Do kraja godine je planirano hvatanje Borisa kako bi se ogrlica zamijenila s ispravnom.
Osim Borisa, ovo ljeto je Hrvatsku posjetio i ris Niko. Niko je prošlogodišnji mladunac karpatskog risa Gorua, ispuštenog u Sloveniji 2019. godine, i domaće risovice Teje. Niko se već sa 8 mjeseci starosti, u prosincu 2020. godine, odvojio od majke te krenuo u potragu za vlastitim teritorijem. Ove godine je Niko odlučio napraviti ljetni izlet u Hrvatsku te se zadržao 2 mjeseca na području Male Kapele u blizini risa Borisa. Krajem kolovoza, Niko se vratio u Sloveniju na područje Kočevskog Roga gdje nastavlja potragu za stalnim teritorijem.
