Jedan od glavnih izazova snimanja risa fotozamkom je pronaći mjesta za fotozamke gdje je vjerojatnost snimanja risa najveća. Fotozamke se stoga često postavljaju na šumskim cestama, koje često koriste risovi, no naše iskustvo s Dinarida pokazuje da postavljanje fotozamki na istaknutim stijenama, mjestima označavanja teritorija ili planinskim grebenima također daje dobre rezultate.
Foto: Ariadne Kibbelaar
U okviru pripravničkog staža u Zavodu za šume Slovenije, Ariadne Kibbelaar analizirala je podatke o fotozamkama iz tri uzastopne godine istraživanja (2018.-2020.) u slovenskom Dinarskom gorju. Statističkim je modeliranjem provjerila jesmo li uspješnije bilježili risove fotozamkama na šumskim cestama, mjestima označavanja teritorija ili drugim istaknutim obilježjima krajolika te je li to različito za mužjake i ženke i mijenja li se u sezoni parenja.
Postavljanje fotozamke na šumskoj cesti. Foto: Urša Fležar, LIFE Lynx
Rezultati su pokazali da smo najuspješniji u bilježenju risa na mjestima za označavanje teritorija. Označavanje mirisom važno je za mačke, uključujući risa. Ta mjesta risovi često ponovno posjećuju radi međuvrsne komunikacije; obilježavanja teritorija ili pronalaženje partnera. Također, bilo je vidljivo da je ukupni uspjeh fotografiranja risa fotozamkom veći u sezoni parenja nego izvan sezone parenja. Međutim, ta razlika se nije pokazala samo na mjestima obilježavanja, što je zanimljivo jer znamo da je ponašanje teritorijalnog označavanja mirisom u to vrijeme najintenzivnije, posebno kod mužjaka. U ovoj studiji samo je potvrđeno da mužjaci izvan sezone parenja više koriste mjesta obilježavanja nego ženke.
Risovi često koriste šumske kolibe kao mjesta za označavanje mirisom. Foto: Ariadne Kibbelaar
Ovi rezultati bi se mogli upotrijebiti za optimizaciju budućeg dizajna terena za istraživanje risa s fotozamkama i za razmatranje različitih prostornih i vremenskih postavki u budućim analizama korištenja podataka o hvatanju risova fotozamkama u području Dinarskog gorja.